Glas očevidca: Od 1. do 10. juna ’92. – preživio sam konclogor u Karakaju

Izjava svjedoka o boravku u konclogoru u Karakaju

Od 1. do 10. juna bio sam zarobljenik u srpskom koncentracionom logoru u Karakaju, smještenom u zgradi Tehničkog školskog centra.

Sa mnom je bilo oko 700 zatočenika iz muslimanskih sela Šestići, Klisa, Đulići, Sjenokos, Kučić Kula, Kaludrani, Ćelišmani, Lupe, Bijeli Potok i drugih.
Sve vrijeme logorska je vlast provodila nepodnošljivu silu. Bili smo smješteni u tijesnim prostorijama, bez dovoljno zraka i vode. Više je ljudi umrlo od zagušljivosti. Tukli su nas rukama, kundacima i letvama. Ljudi su bili obliveni krvlju, a mnogi se nakon toga nisu ni digli. Naređivali su nam da ih pokupimo i natovarimo na kamione, a onda su ih odvozili u nepoznatom pravcu.

Klikni na reklamu ispod slike – pomozi rad ovog portala

U prostorijama je bilo zagušljivo i toplo. Više od dvadeset ljudi je umrlo od zagušljivosti, a među njima Hrustan Avdić, direktor Osnovne škole u Petkovcima.
Broj ljudi u logoru stalno se smanjivao. Kad bi došli po novu grupu, uvijek su govorili kako trebamo da idemo na Pale radi razmjene zarobljenika. Međutim, tek što bi ih izveli, začula bi se rafalna paljba, jauci i krkljanje.
Došao je red i na moju grupu. Sa mnom su bili Nurija Jašarević i Avdo Jašarević iz sela Klisa, te Sejdo Hasanović, Muradif Hasanović, Asim Hamzić, Smajo Smajlović, Ramiz Sinanović i Osman Smajlović – svi iz sela Šetići.

Prislonili su nas uza zid i odmah zapucali. Prije toga uhvatio sam se za ruku s rođakom Sejdom. Velikim čudom ostao sam živ, pritajivši se među ubijenim komšijama. Kad su četnici otišli po novu grupu zarobljenika, udaljio sam se puzeći sa stratišta.
Do mog izlaska iz logora, ubijeno je oko 400 ljudi. Pošto su i preostalih tri stotine već bili prošli kroz mnoge faze mučenja, sumnjam da su ih ostavili da žive, jer bi mogli bili neugodni svjedoci ranije počinjenih monstruoznih zločina.

Među koljačima bile su i komšije ubijenih: Vlajko Ivanović iz Petkovaca, bivši serviser u preduzeću Gorenje, Božo Vidović iz Malešića, bivši odbornik Skupštine opštine Zvornik, a najviše ubistava počinio je Miladin Gojkov Todorović iz Tršića.
Spreman sam ovu izjavu ponoviti pred bilo kojim međunarodnim sudom ili komisijom, ako to bude zatraženo.
Izjavu dao i potpisao  u Tuzli, 18. VI. 1992.

/preuzeto sa FB: KAJAN KAJAN




Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *