Zvorničanin, koji je kao sedmogodišnjak izbjegao u Ameriku, a danas je među najutjecajnijim ljudima svijeta

Ovakvi i sličnih priča ima dosta, no svaka je posebna i orginalna. Ponekad, ovako s vremena na vrijeme pojave se, te mi jedva dočekamo da ih objavimo, jer znamo da je naš narod, naša omladina vrijedna i uspješna, samo im  treba da ti priliku. Takva je i ova priča. Priča o Zvorničaninu koji je dokazao da mi Bošnjaci, umijemo, znamo i hoćemo, samo treba pružiti priliku.

OGLAS – klikni na reklamu – pomozi rad portala kucic-kula.com

Zvorničanin, koji je kao dječak sa porodicom izbjegao u Kentucky, dospio je na Forbesovu listu “30 ispod 30” za 2019. godinu. Riječ je o Fejzulahu Avdiću.

Fejzulah je rođen u Zvorniku 1991. godine. Trenutno živi u Sjedinjenim Američkim Državama, tačnije, u Bowling Greenu u Kentuckyju sa svojom suprugom Anelom i njihove dvije kćerke. Osnivač je i vlasnik firme Stryker Logistics, logističke firme koja se bavi rješavanjem transportnih zahtjeva i problema svojih klijenata. Rapidan uspjeh njegove firme omogućio mu je da dospije u čak dvije kategorije Forbesea: prva kategorija se odnosi na najuticajnije privrednike, a druga na najuticajnije migrante. Obje se odnose na ljude mlađe od 30 godina.

Bosnu i Hercegovinu napustio je sa porodicom kada je imao sedam godina. Tog perioda se, kaže, itekako sjeća.
– Bio sam veoma uplašen, niko od nas nije znao engleski jezik i na početku se nismo mogli sporazumjeti sa ljudima koji su tu živjeli. Pamtim da su se roditelji mnogo trudili i radili i po dva posla kako bismo se što prije navikli i adaptirali u društvu, i kako bismo bili prihvaćeni, kaže Fejzulah.

Prvi razred osnovne škole završio je u Živinicama, a dolaskom u Bowling Green nastavio je svoje školovanje.
– Veoma brzo sam naučio jezik. Bio sam prvi bosanski učenik u svojoj školi. Nisam imao drugu opciju i za tri mjeseca sam savladao engleski jezik, istakao je Avdić.

Bowling Green je grad u državi Kentucky u kojem se nalazi mnogo različitih zajednica i nacija, pa tako i Bosanci i Hercegovci, kaže Fejzulah.
– Bosance tamo svi gledaju i prepoznaju kao narod koji jako dobro i kvalitetno radi i trudi se. Razumjeli su da smo došli u SAD zbog bolje budućnosti, i oni koji su željeli, znali su i saznali zbog čega smo tu i kakva je bila trenutna situacija u BiH.

Ostvareni uspjeh za Fejzulaha znači mnogo i primio je brojne čestitke iz BiH, pa tako i od našeg tima.
– Zaista mi znači kada me pohvali neko iz mog naroda. Motivacija za sve ovo je došla iz želje da nešto uradim i napravim drugačije i da u tome budem uspješan. Želio sam i da pomognem ljudima. Logistika je polje u kojem svakodnevno rješavamo probleme i ispunjavamo zahtjeve naših klijenata, polje u kojem se zaista pomaže ljudima. Motivacija prvobitno nije došla iz želje za finansijskim uspjehom.

Put ka ovome što je Fejzulah profesionalno danas nije bio lagan i na početku je bilo veoma teško, priča nam Avdić.
– Kada ste mlada firma, morate bukvalno kucati od vrata do vrata i nuditi klijentima uslugu rješavanja njihovih logističkih zahtjeva i problema. Morali smo ih ubijediti da smo sposobni da to uradimo i da nam daju šansu.

Svoje znanje i uspjeh Fejzulah koristi kako bi pomogao našem društvu i omladini. Učestvuje u humanitarnim akcijama, trudi se da zaposli mlade ljude iz BiH i da da šansu za napredovanje učenicima srednjih škola u BiH kojima od ove godine daje i stipendije. Njegova firma prošle godine je otvorila svoju drugu kancelariju u Sarajevu.

Iako su Fejzulah i njegova porodica nastanjeni u SAD-u, bosanski duh ne prestaje da živi u njihovoj kući.
– U našem domu mnogo praktikujemo bosansku tradiciju. Pravimo bosanska jela, pričamo isključivo na bosanskom jeziku i tako učimo i svoju djecu.

Fejzulahova porodica je jedna od brojnih iz BiH koje žive u Bowling Greenu.
– Većina njih su izbjegli iz Podrinja. Trudimo se da održavamo dobre odnose i da se redovno družimo i pomažemo. Moji najbolji prijatelji su isključivo iz Bosne. U sklopu našeg džemata se organizuju programi i sportska okupljanja, gdje se redovno družimo.

U Bosni mu se najviše sviđaju hrana i osjećaj „kao kod kuće“. Posebno voli doći u Sarajevo, gdje redovno uživa u atmosferi.
– Primijetio sam da se način života ovdje i u Bosni mnogo razlikuju. Tamo se zbog te bosanske atmosfere osjećamo kao da nam je svaki dan vikend. Ono što mi se ne sviđa je politički sistem i postoje mnogo bolji načini da se ljepše i bolje živi u BiH.

Najviše mu nedostaju, kaže, bosanska atmosfera, koncerti Frenkija i Kontre i miris roštilja iz ćevabdžinice Hodžić.
– Nedostaje mi i sva moja familija koja i sada živi u Bosni, bosanska kahva i rahatluk koji se nigdje drugo osim tu ne može doživjeti.

BiH posjećuje dva puta godišnje, a razmišlja i o povratku u svoju domovinu.
– Volio bih da se svi mi zajedno vratimo i iskoristimo šta smo naučili u dijaspori i pomognemo učiniti Bosnu boljom državom, u ekonomskom i svakom drugom smislu.

Također, važno je istaći da Fejzulah Avdić nije jedini Bosanac koji je dospio na Forbesovu listu “30 ispod 30”.

Prošle godine tu čast imao je osnivač i direktor Muzeja ratnog djetinjstva Jasminko Halilović, postavši time prvi Bosanac i Hercegovac koji se našao na ovoj Forbesovoj listi. Muzej ratnog djetinjstva čuva na stotine ratnih priča i uspomena sarajevske djece.
– Uvijek sam se pitao da li je uopće moguće biti globalno konkurentan u bilo čemu iz male zemlje u razvoju, a ovo Forbesovo priznanje mi vraća nadu da jeste, napisao je Halilović na svom Facebook profilu.

 

/oslobodjenje.ba

 




Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *